APA 7 citiranje: najčešće greške koje studenti prave i kako ih izbjeći
Dobio si temu. Dobio si rok. Pronašao si literaturu, otvorio desetine članaka, knjiga, PDF-ova i internet izvora i konačno imaš osjećaj da si krenuo.
A onda dolazi ono pitanje koje se prije ili kasnije pojavi kod gotovo svakog studenta:
„Dobro, šta sada radim sa svim ovim izvorima i kako ih pravilno citiram?“
Ako si se pronašao u ovoj situaciji, nisi jedini. Citiranje često izgleda jednostavno dok ne dođe trenutak da zaista ubaciš izvor u tekst. Tada počinju pitanja: gdje ide autor, gdje godina, šta sa direktnim citatom, kako se navodi više autora, šta ako nema datuma i da li svaki izvor koji se nalazi na kraju rada mora biti pomenut i u samom tekstu?
Mnogo je važnije da razumiješ osnovnu logiku citiranja, prepoznaš najčešće greške i znaš gdje provjeriti pravilo kada naiđeš na situaciju u koju nisi siguran.
U ovom tekstu upravo to i radimo – prolazimo kroz APA 7 citiranje iz praktičnog studentskog ugla, bez nepotrebnog komplikovanja.
Ako ti je potreban detaljan pregled pravila, primjera i različitih vrsta izvora, pogledaj i naš vodič za APA 7 stil citiranja.
Prije citiranja provjeri šta traži tvoj fakultet
Prije nego što počneš sređivati literaturu, postoji jedna stvar koju ne treba preskočiti.
Čak i kada fakultet propisuje APA 7, može imati dodatne tehničke zahtjeve za izgled i organizaciju rada.
Zato nije dobra ideja pronaći neki stariji studentski rad i jednostavno kopirati način na koji su u njemu navedeni izvori.
Rad je možda pisan prema starijem izdanju APA stila.
Fakultet je možda u međuvremenu promijenio svoja pravila.
Rad koji koristiš kao primjer možda ni sam nije pravilno urađen.
Zašto uopšte citiramo izvore?
Citiranje nije samo formalnost koju treba obaviti zato što je neko tako propisao.
Kada u svom radu koristiš tuđu ideju, podatak, rezultat istraživanja, definiciju ili određenu tvrdnju, čitaocu treba omogućiti da vidi odakle ta informacija dolazi.
Na taj način pokazuješ na čemu zasnivaš svoj rad i omogućavaš čitaocu da pronađe izvor koji si koristio.
Drugim riječima, dobra literatura nije samo dugačak spisak na posljednjim stranicama rada.
APA 7 citiranje u tekstu: autor i godina su osnova
Osnovna logika APA citiranja u tekstu prilično je jednostavna: čitaocu pokazuješ čiju ideju koristiš i iz koje godine potiče izvor.
To možeš uraditi na dva osnovna načina.
Autor može biti dio same rečenice:
Autor i godina mogu biti navedeni u zagradi:
Oba primjera imaju istu osnovnu funkciju – povezuju tvrdnju u tekstu sa izvorom iz kojeg ona potiče.
Naravno, situacija postaje složenija kada imamo više autora, organizaciju kao autora, izvor bez datuma ili druge posebne slučajeve.
Zato nema potrebe pamtiti svaku moguću kombinaciju. Za detaljna pravila uvijek možeš provjeriti naš APA 7 vodič.
Parafraziranje nije zamjena nekoliko riječi
Ovo je jedna od najvažnijih stvari kod akademskog pisanja.
Ako pročitaš određenu ideju u nekom radu, razumiješ je i zatim je objasniš svojim riječima, govori se o parafraziranju.
i ostaviti gotovo istu strukturu originalne rečenice.
uz jasno navođenje izvora iz kojeg ideja potiče.
Ali parafraziranje ne znači uzeti originalnu rečenicu, zamijeniti nekoliko riječi sinonimima i ostaviti gotovo istu strukturu.
Dobra parafraza pokazuje da si ideju razumio i da je možeš objasniti svojim riječima, pri čemu i dalje jasno navodiš izvor iz kojeg ona potiče.
Čak i kada je preneseš svojim riječima, čitaocu treba pokazati odakle ona dolazi.
Direktan citat traži dodatnu pažnju
Kod direktnog citiranja situacija je drugačija.
Ako nečije riječi prenosiš doslovno, treba jasno pokazati da se radi o direktnom citatu i navesti odgovarajuće podatke prema APA pravilima.
Kod standardnog direktnog citata to uključuje i mjesto na kojem se citirani tekst nalazi u izvoru, najčešće broj stranice kada je ona dostupna.
„Akademsko pisanje zahtijeva sistematičan rad sa izvorima“ (Petrović, 2024, str. 27).
Oznaka za stranicu može zavisiti od jezika na kojem pišeš rad. U radu na našem jeziku možeš naići na oznaku „str.“, dok se u radu na engleskom jeziku koristi „p.“ za jednu stranicu.
Nemoj dodavati navodnike samo zato što rečenica „lijepo zvuči“, a zatim zaboraviti odakle je preuzeta.
Šta ako nema autora ili datuma?
Pronašao si odličnu web stranicu ili PDF.
Sve izgleda korisno.
A onda shvatiš – nigdje autora.
Ili postoji autor, ali nema godine.
Prvo pokušaj utvrditi ko zaista stoji iza sadržaja. Kod web izvora autor može biti institucija, organizacija, fakultet, kompanija ili druga odgovorna organizacija.
Isto važi za datum. Provjeri postoji li datum objavljivanja ili ažuriranja sadržaja.
Ako određeni podatak zaista nije dostupan, APA 7 predviđa način postupanja i u takvim situacijama.
Google nije autor izvora
Ovo zaslužuje posebno mjesto. 😄
Student pronađe članak preko Googlea i kasnije kaže:
Treba utvrditi ko je autor sadržaja, gdje je objavljen, kada je objavljen i o kojoj vrsti izvora se radi.
Isto važi za Google Scholar. On može biti odličan alat za pronalaženje naučne literature, ali podatke o pronađenom radu ipak treba provjeriti prije nego što ih ubaciš u završnu literaturu.
Ne kopiraj referencu bez provjere
Danas se bibliografski podaci mogu dobiti iz različitih baza, pretraživača, kataloga i generatora.
To štedi vrijeme, ali donosi još jednu čestu grešku:
Može biti pogrešno napisan.
Ime može biti neobično formatirano.
Dio bibliografskih podataka može nedostajati.
Velika i mala slova možda ne prate pravila stila.
Zato automatski generisanu ili preuzetu referencu uvijek pregledaj prije nego što je ubaciš u konačnu verziju rada.
Internet stranica nije „samo link“
Još jedna česta greška izgleda ovako:
https://neka-stranica.com
I gotovo. 😄
Ali URL sam po sebi uglavnom nije potpuna referenca.
Kod web izvora treba utvrditi relevantne bibliografske podatke: autora ili organizaciju, datum kada postoji, naslov sadržaja i URL, uz primjenu pravila koja odgovaraju konkretnoj vrsti izvora.
Istovremeno treba razmišljati i o kvalitetu izvora.
Ko stoji iza ovog sadržaja?
Zašto mu vjerujem?
Da li je ovo odgovarajući izvor za tvrdnju koju želim potkrijepiti?
Ako pišeš seminarski, diplomski, master rad ili naučni članak, ova pitanja su jednako važna kao i samo tehničko formatiranje reference.
Pravilno formatirana referenca ne može loš izvor pretvoriti u dobar akademski izvor.
DOI nije isto što i bilo koji link do članka
Kod naučnih članaka često ćeš naići na DOI, trajni identifikator digitalne publikacije.
Ako članak ima DOI, treba ga pravilno navesti u referenci prema pravilima APA 7.
Česta greška nastaje kada student umjesto DOI-ja jednostavno kopira dugačak link iz pretraživača, baze podataka ili stranice preko koje je došao do članka.
Izvor u tekstu, ali ga nema u literaturi
E ovo je klasik. 😄
Tokom pisanja uredno navodiš autore. Rad raste, poglavlja se nižu i sve izgleda dobro.
A onda na kraju napraviš popis literature i jedan ili više izvora jednostavno nestanu.
Zato prije predaje napravi jednostavnu kontrolu: izvor citiran u tekstu treba da postoji u popisu literature.
Ali provjera ide i u drugom smjeru: izvor u popisu literature treba zaista biti korišten u tekstu.
Nemoj miješati APA, Harvard, Chicago i druge stilove
Još jedan problem nastaje kada se reference skupljaju sa različitih mjesta.
Jedan izvor je preuzet iz starog rada, drugi sa interneta, treći iz neke baze, četvrti je automatski generisan.
Na kraju literatura izgleda kao da je svaki izvor pisala druga osoba.
Nemoj jedan izvor navoditi prema APA, drugi prema Harvardu, a treći prema nekom obrascu koji si pronašao u tuđem radu.
Fakultetska upustva ponekad sadrže vlastite prilagodbe načina citiranja i navođenja izvora. Zato uvijek provjeri pravila svog fakulteta i koristi ih dosljedno kroz cijeli rad.
Literatura nije mjesto za izvore koje nisi koristio
Ponekad postoji iskušenje da se popis literature malo „pojača“.
Rad ima deset korištenih izvora, ali dvadeset izgleda ozbiljnije.
Popis literature nije dekoracija niti takmičenje u broju referenci.
Ako izvor nisi koristio u radu, njegovo prisustvo u popisu literature ne doprinosi kvalitetu teksta.
Mnogo je važnije imati relevantne i stvarno korištene izvore koji su pravilno povezani sa sadržajem rada.
Nemoj citiranje ostaviti za posljednju noć
Ovo je možda najpraktičniji savjet u cijeloj priči.
Ako tokom pisanja svaki put sačuvaš podatke o izvoru koji koristiš, kasnije ćeš imati mnogo manje posla.
Ako sve ostaviš za kraj, vrlo lako se dogodi da više ne znaš odakle je neka tvrdnja, koji PDF si koristio, ko je autor, koje je godine nešto objavljeno ili gdje si pronašao određeni podatak.
Najčešće APA 7 greške – brza kontrola prije predaje
Prije nego što pošalješ rad mentoru ili ga predaš, prođi kroz nekoliko pitanja:
Kako ti može pomoći APA 7 generator citata?
Ako već imaš podatke o izvoru, ne moraš svaku referencu slagati potpuno ručno.
Na Studentskom Birou možeš koristiti naš APA 7 generator citata, koji ti može pomoći da brže formiraš referencu na osnovu podataka koje uneseš.
Generator može pomoći u formatiranju podataka koje mu daš. Ne može loše ili pogrešne podatke pretvoriti u tačne.
Ako pogrešno uneseš autora, godinu, naslov ili DOI, rezultat neće magično ispraviti sam izvor.
Zato prije korištenja reference provjeri osnovne podatke o publikaciji.
Ne moraš znati APA 7 napamet
Ako ti APA 7 na početku djeluje komplikovano, nemoj pokušavati zapamtiti svako pravilo.
Važnije je da razumiješ osnovnu logiku citiranja, znaš gdje pronaći pravilo koje ti treba i da tokom pisanja vodiš računa o izvorima koje koristiš.
Nakon nekoliko radova mnoge stvari postaju rutinske.
Za kraj: literatura nije ukras na kraju rada
Kada se sve sabere, APA 7 citiranje nije tu da bi ti dodatno zakomplikovalo pisanje rada.
Njegova svrha je da jasno pokažeš koje si izvore koristio, koje ideje preuzimaš i odakle dolaze informacije koje koristiš u svom radu.
Ako ti je upravo to bio problem kada si otvorio ovaj tekst, nemoj sve ostavljati za posljednji dan.
